Neke Nove...

VRATITI VRIJEME

Moraš vratiti posuđeno vrijeme
Jednom kad leptiri iz srca odlete.

Iskoristio ili ne, ispio ili ne
Pružio ili ne, uživao ili ne
Svaki trenutak i uzdah
Bila to stvarnost ili san;

Moraš vratiti posuđeno vrijeme
Jednom kad leptiri iz srca odlete.

08.05.2010.

Vitezslavu Nezvalu
(prema riječima 'to vraćaš Bogu njegovo vrijeme')

RAZDIJELITI SE

Hodati po suncu u vrelo podne
I znati da prolaznost će pobijediti
Ali ne sada, možda sutra, nije važno.
Odmahnuti glupom svršetku koji zna
Jedino to zna i ništa drugo.
A ti prepun si milijuna sunaca
Tisuća iskri želja u koje si obučen.

Nije dovoljno nestati,
Malo životom učiniti.
Nije dovoljno samo otići
A svoj čar ne razdati.

01.05.2010.

Cesar Vallejo-u
(prema riječima 'premalo sam umro')

TVOJA SUNCA

Tvoje su riječi blještale
Kao krljušt na suncu
Jer jedino golema patnja
Porađa malena sunca.
Kao nedirak što živi
Dok ga ne dotaknu
Radoznalost, nevjera
I oduzmu sjaj ljepote.

Tvoje su oči živjele
Kao par krijesnica
Što zori vid podaju.
Tvoji su sni oživjeli
Kao prh leptira
Što vjetre začinju.

01.05.2010.

Eugeniu Montaleu
(prema riječima 'tvoje su riječi blještale')

SPASITI RIJEČI

Tko spasit će pravedne riječi
Prije kraja ljudskog svršetka?
Tko sačuvati ta rijetka zrna
U bujici što ubija moć zametka?

U bijegu raskrivena bjelina
Rasuto truplo nedalekih bura
Kao riba mliječna i glatka
U nevinom oku pogleda mutna.
Riječi preskakuju čas tamo
Pa bljesnu k'o nova nada
Bore se u pokolju hrabro
Na oštrici trenutak je pada.
Raspolovljena misao kraj sluti
Raj sklada izgubljen u trenu.

Spasite riječi, spasite riječi !
Tu nejač što nema doma
One što htjele su cvasti
Smijat' u srcu k'o zvona.

26.04.2010.

Czeslawu Miloszu
(prema riječima 'dvije spašene riječi: istina i pravda')

NEMAJU RUKE SUZA

Nemaju ruke suza
Nego prosipaju riječi
Zorom što noć više nije,
Jutrom što dan još nije.
Nemaju ruke usana žednih
Da izmole još tren ljepote,
Al' nježnost je njihova
Na vršku svakoga prsta.
Nemaju ruke očiju snenih
Da upiju proljetno cvijeće
I nose te boje u žar dana.
Riječi su njihove suze kišne
Iz noći što plahnu lice dana
Riječi tu nastaju kao vatra
Što sunce je s rukama stvara.
Na cesti početka, na cesti dara
Množe se kapi nježnih neimara.

24.04.2010.

Dylanu Thomasu
(prema riječima 'nemaju ruke suza da ih liju')

TAJNE PRIČE

Čije sam priče u sebi niknuo
Stotina pogleda nježnih dodira,
Čije sam tajne u sebi noćio
Na njima brodio, sne gonio?
Na čijem sam izvoru nade pojio
I gladne u sebi do sita utolio?

Tajnim pričama duha sam hranio.
Podneva, večeri i jutra je mirila
Brižnim ih rukama baka uspavala,
Sve boli i brige tu su okopnile.
Za svaku priču u nebu zvjezdanu
Jedno je hvala u životnom bezdanu.

21.04.2010.

Giuseppe Ungaretti-u
(prema riječima 'iskusna vila')

POČIVALIŠTA

Grob moj u tlu se porodi
U nebu spomenik usidri.
Ležaj mi mek u jezerima,
Oštar pogled u planinama,
Obris lica na livadama,
Grudi izgubljene u šumama,
Krv istekla u rijekama.
Prašina tijela u kutevima soba,
Sjećanja u tavanima i podrumima,
Srce ostavljeno na cestama,
Bol u izgubljenim šikarama,
Žudnja na mostovima,
Strah u nepoznatim mjestima,
Neostvarene želje na brodovima,
Sreća u vlakovima,
Tuga u ladicama,
Nada u ovim mislima
Strasti u morima
A duša u snovima...

20.04.2010.

Giuseppe Ungaretti-u
(prema riječima 'urna vode')

ŽEĐ POSTOJANJA

U smrtnome umu
Neumrle tajne počivaju
A dodir im života
Šutnju riječi donosi
I od ruke do ruke
Živeći jača i mrije
Iščezava da uskrsne;
Što postoji moćnije?

Kažite mi sada
Vi kušači pjesme
Promatrači duge
Vi berači tajne
Sa izvora slutnje.
Ti sada mi reci
Slušaču arije
Vjetra šapora
Tko postoji moćnije?

16.04.2010.

DOBROTA

Sveg svijeta nježnosti svjetla
Zvukova, slika i mirisa tla,
Dobrota rosnih poljana
Što miruju zorom.
Prstenjem mostova
Zagrljeno staro srebro,
Pod prstima latice meke
Sjećaju se mirisnih ruža.
Rascvjetanog tijela letim u sjaj
Kao kćer sjemenka majke sunca
Dok u meni se miluju osmijesi.

Dobrota srca je tako rijetka.

04.04.2010.

HLAPIMO

Hlapimo u ljetnoj noći brzo
Kad osjećaj nas svlada blag,
A tko u ljepoti utrne se sjetno
Poput svijeće mirisan i sâm,
Njeg' će ovo toplo povečerje
Raznijeti u vječnost sna.

Dal' sramota smo il' tupa nada
Dok se misli gasnu oko nas,
Što u tome znači tijelo sada
I od koje tvari načinjen je san?
Kada sjećanje nam otme sve
U kosu noći zaplićemo dlan.

Hlapeći u nježne osjećaje
Poput zrela voća miris jak,
Mi smo utočište ovog vijeka
I prašine sa zvijezda oblak
Gdje se duša s dušom srela
Da tu nađe smiraj lak.

03.04.2010.

Raineru Maria Rilke-u
(prema riječima 'kad osjećamo mi hlapimo')

DOBRO JE...

Dobro je,
Kad se imaš s nekim rastajati
Umjesto tišine pogled dati.
Dobro je,
Kad u sebi molit' znadeš
Tako snagu kriti u dubini.
Dobro je,
Kada možeš biti sebi
Osmijeh, prijekor i samoća.
Dobro je,
Kad se nemir kao leptir
U tvom dlanu noću smiri
Dobro je,
I kad jutrom tražiš dušu
Što već leti vjetrom sunca.

27.03.2010.

Adamu Mickiewicz-u
(prema riječima 'blago onom koji snagu gubi te molit' zna, il' ima s kim se rastajati')

PONORI

Rupe u tijelu, šupljine bolne
Vabeći jekom, pritišću zvukom.
Jalove čežnje planiraju sutra,
Otopljen oblik otplavi želju,
Ponori strše u pogledu našem.

Sve zaludne riječi izgube boju
I putem se dugim raspu jeke,
Ni misli ne mogu pronaći slike
Koje bi htjele živjeti s nama.

U jutru sagori vrijeme cvijeća
I žal se maglom namah obuče
Da bi nam halju otela tijelom
I nagim bolom podarila patnju.

Udarci tupi u očima zveče,
Usječeni ponori kidaju duplje
A mi smo samo još ovu večer
Snovima prodali sunce vjere
Da bi preživjeli od zrna nade.

23.11.2009.

KADA BI...

Kada bi zaboravio sve
Što na putu te pratilo,
Kada bi iščeznulo ono
Što noćima te tjeralo
Da ostaneš budan i sâm.

Kada bi zaboravio sve
Što putem te vodilo,
Kada bi zameo sjećanja,
Ono u što si vjerovao,
Kada bi bacio njih...

To bilo bi kao da bacaš sve pjesme
Sve teške trenutke i darove neba,
To bilo bi kao da bacaš sebe
U nepovrat vjetra i ne čekaš sjaj
Koji te prati, a ti to znaš.

To bilo bi kao da svjetlo ne nosiš
I ničem se noću ne nadaš
Nevidljivoj sili ne moliš
I dušu olako daješ
Ne znajući da li budan si bio;

I bilo bi kao da nisi ni živio...

20.11.2009.

PROPUŠTENO

Kao daleka noć na rubu sumraka
Što visi u bezdanu tišine.
Hladno grlo tame
Poglede guta.

Slutnja je teška kao ugašena svjetlost
A miris paljevine odaje zločin.
Mekan ogrtač na očima,
San pada na dno.

Kao golema moć na rubu čežnje,
Progutana žudnja očajava.
Može li se ikada vratiti
Sve propušteno?

01.11.2009.

CIJELI SVIJET

Čudom skrojen, izliven i spojen,
Ti neobičan si oblik stalnosti i mijene.
Dok svako ti zrnce na sve strane bježi
U tebi se bore nemiri i vrele stijene
A skriveno blago u dubinama leži.

Od malo ničega, tišine i praznine
Ti čudnovat spoj si stalnosti i mijene
I dok svaka misao u propast ti ode
Na put bez povratka tijelo krene
A riječi ti jekom dugo brode.

Patnjom i boli povezan u radost
Ti ludovit si kroj stalnosti i mijene
Kao vrtoglav i beskonačan let.
I dok smiju se jalne planete
Ti svijet si, ti cijeli si svijet...

30.08.2009.

Thomasu Wolfeu

POPUT TUĐEG

Dok vlastiti život izgleda poput tuđeg
Borim se sa sjenkama sjećanja
Što oštre su poput srhova.

Dio svega što taknuo sam
I što taknulo je mene
Bori se do noći.

Onda pokušavam otići
Obnavljajući tijelo
U ponoru sna.

U zamrznuti trenutak uhvaćen,
Opijen sam vremenom koje spi
Što starosti je pobjeglo na tren.

Moj život izgleda poput tuđeg
Dok borim se sa sjećanjem
Tonući u živi pijesak zore.

29.08.2009.

ŠUMITI

Kao tišina sama,
Sapet, tih i usamljen
Šumiti kao misao tišine...

Dolaziti u svitanje,
Promrzlim gradovima u pohode,
Zalaziti u šume ljudi, lica čudnih
Sjediti s njima neznan,
Kao šutnja u progonstvu,
Prepun duboke, gladne tišine.

Hraniti se pogledima
Pojiti slutnjama,
Oblačiti mirom
Da bi u sebi sačuvao riječi slabe
A potragu za čarobnim sjećanjima
Ostavio pohlepi eona.

Znati da je slabost
Vladarica naših tijela
Dok u blijedim žudnjama
Gubimo posljednje trenutke.
Umiriti se kao šutnja
Pred nijemom riječi.

Šumiti kao izvor mora,
Kao jezgra Zemlje
Usnula tišina...

29.08.2009.

Thomasu Wolfeu

PJESMA JUTRA

Da li će jutro zaboraviti pjesmu koju je noć ponavljala?
Kao maleni poljupci dva leptira titraju na jutrarnjoj zori.
Prešli iz tame u svjetlo pokušavaju se prisjetiti sna,
Pjesme da je ponove letom svojih svilenih dlanova...

28.08.2009.

PONOVLJENA LJEPOTA

Ljubav raste i pada, cvjeta i blijedi,
Postoji u tijelu i zamišljaju,
Na usnama i u snu.
Ljubav postoji i prenosi poruke,
Energiju i snagu,
Ljubav se troši i iščezava
Da bi se sutradan iznova rodila.

Ljubav mogu biti velike riječi za nevidljive osjećaje,
Ili maleni drhtaji što ostavljaju trag.
Ljubav je način života s kojim prihvaćamo ljepotu oko nas.

Svaki dan je napredak, ma koliko malen,
Svaki dan je poljubac, ma koliko svilen,
Svaki dan je radost, bila večer gorka ili slatka,
Svaki dan je malena ljubav ma koliko bila kratka...

26.08.2009.

POKUŠAVAM

Pokušavam smiriti otkucaje dnevnih žudnji, riječima umiriti drhtaje.
Pobjeći na tren u jesenju šumu zagasitih boja.
Sanjati i naći te tamo gdje leži radost tvoja.
Pokušavam se probuditi, ali da san nastavi teći.
Ponovno se sjetiti, pronaći i šutnjom reći.
Pokušavam svu tu igru slika, oblika glazbe, riječi dotaknuti i shvatiti.
U svemu tome svoju dušu dohvatiti.
Pokušavam biti malen i na dnu se skriti.

I sve dok pokušavam, dobro će biti...

26.08.2009.

NESTATI

Pomislim jutros
U nekome postojati
Kao u posudi vrijednoj,
A iz sebe iščeznuti.

Pokušam jutros
U riječima ostati
Kao u knjizi mudroj,
A iz misli nestati.

Možda otploviti
U rijeci se otopiti
Ka spoznaji dubokoj,
A iz kapi presušiti.

Tad poželim
U lahoru ispariti
Dati se vjetru visokom,
A u dahu nestati.

08.06.2008.

JOŠ KRATKO

Draga, živjet ću još kratko
U očima ti kao modro nebo.
Neznam što je suza, a što rosa;
Ulijevam se tiho kao rijeka moru.
Ispij moje usne, žednu zemlju,
Takni moje čelo, pustoš gladnu.
Nemoj biti poput mene - žalost,
Suviše je titraja u tijelu, misli.
Nemoj rasplinut se poput mene
U daljine što me krikom zovu.

Draga, živjet ću još kratko
U očima ti kao modro nebo.
Znam taj put što sad sjetan mrije:
Tuga vjetrom, a duša će srećom.
Kao kamen što zaustavit se neće
Putem provalije srce se kotrlja.
Nemoj biti poput teškog mene;
Budi sjena laka koja tiho prati
Svakim krokom malo jače svjetlo -
Kao anđeo što čuva svoje nebo.

Draga, živjet ću još kratko
U očima ti kao modro svjetlo.

07.07.2007.

DUŠA NEMIRNA

Tvoja sam najsvetija tajna.
Dok dišeš uzdah te razotkriva,
Oči tvoje ime mi govore,
Zjenice bježe u slike ljubavi.
Sjećanja usne osuše,
Prsti su nestrpljivi,
Misli lete po sobama,
Ti si u tijelu pa izvan.
Nitko te ne može dostići,
Lebdiš u maglici radosti.
Ludost je majka tvoja,
A otac se vjetrom odaziva.
Zovu te duša nemirna,
Ali bez nje ne bi bilo ni Svemira...

20.11.2007.

MOLITVA

Kada vječno bi živio
Vidio bi uništenje onoga
Što najviše od svega si volio.

U vremenu darovanom
Tijelom opipavaš, dušom ćutiš
Otkrivaš, učiš, pamtiš i pomalo slutiš.

Tijelo rasipaš putevima,
Svi i niti jedan su tvoji.
Ti tražiš njihov kraj
A oni tvoj početak.

Možda se čini uzaludno
Ali svaka je riječ molitva
S kojom duša putuje naša
Kao vjetar mirisom proljeća.

22.05.2008.

Po legendi Navaho Indijanaca

UZDISAJ

Šušanj u pokretu,
Dohodi jesen
Šumnim rukama.
Prasku rumenu
Otkida pogled
S grane vjetra.
Oporim korama
Uzdišu stabla
Mirisnim godom.
Tuđinac u svijetu boja
Uzima plod sunca
I odlazi korakom rijeke.
Ostavljam oblike jeseni
Iskradajući plijen,
Čeznući u šutnju riječi.

16.03.2008.

OSLUŠKUJEM

Osluškujem stvari u riječima
I one postaju oznake na putu,
Po kojima ću znati vratiti se
Jednom kad odem suviše daleko.
Osluškujem stvari u riječima
Dok padaju misli u dalekom luku,
Dostižem s njima nedodirljivo
Prostore što ih tijelo ne sluti.
Osluškujem stvari u riječima
I bojim se da ću ih krivo razumjeti,
Skrenuti pogrešno, u vir uroniti;
Zato u sebi polako ponavljam.
Osluškujem stvari u riječima,
One su moja posuda jedina
U koju ću suze oblaka izliti
I tu se nečujno utopiti.

24.08.2007.

Jakši Fiamengu

RED PO RED

Red misli, red osjećaja
Na svilenom koncu nižem te boje
Sada su moje, a možda jednom i tvoje.

Dodir postajem, u trenutku se bojim
Da ne nestajem, pa se prepustim.
Uz kožu se uspinju moćne rijeke
Šum njihov prepun je prštave jeke.

Možda se ponavlja neka davna priča
I ne mogu shvatiti razloge što gone,
Ali sve se ubrzava, brže je i brže
Do uništenja znam, ove riječi kruže.

Red suludih misli i božanskih osjećaja,
Možda je to razlog što još trajem.
U mreži koja me obavija, guši i štiti
Bit ću moćno tijelo koje od tog živi.

I čujem u sebi jeku koja me proziva;
Pao si, ustani, još tri pokušaja
Red misli, red osjećaja...

15.02.2007.

ZAMAGLJENA

Kuća na osami u kamen obučena,
Šulja se bršljan, mahovina
I siva prašina oštrih bura.
Kada smo otišli iz njenoga tijela
Bijaše tiha poput hladnoga jutra,
Kao uspomena laka, a daleka
Što zaboljet će nas - tek sutra.

Kuća na osami neprekidno šuti
Dok zaborav sjaji u očima prozora.
Na stamenim plećima drugi će ljudi
Otkriti smijeh poput novih cvjetova.

Kuća na osami u prošlost obučena
Tiho treperi žudnjom i sjetom,
Sitnom prašinom osušenih suza.
Kada smo otišli iz njenoga tijela
Bijaše tiha poput hladnoga jutra,
Kao uspomena laka, a daleka
Što zaboljet će nas - tek sutra.

U sjećanju mojem spomeni žive
I životi mnogih u njima su nestali,
A kad želim taknut' zidove sive
Slika se kuće moje u oku zamagli.

09.04.2008.

DJEČAKU

Ispustite suzu ulja, kaplju rose,
Dotaknite znamen na licu dječaka
Što utopio se u krvavom sutonu,
Smrznuo u promrzlom zorju,
Nestao s cvrkutom ptica.

Putovao je snovima što se zabijele u ranim proljetnim,
Pogledima što se rastvore u dugim, nemirnim,
Slutnjama koje se otvore niotkuda odlazeći nekamo,
Onamo kamo samo duše mogu.

Spustite zrnce soli, trun sjećanja,
Bol prašine vašeg sumornog tijela
Na tračak svjetlosti dječakova lica
Što zamro je u podzemlju sna,
Istekao u jezero smirenih kapi,
Ulio u jezgru ugaslog vulkana.

Putovao je vašim tijelima u potrazi,
Utiskivao vrelinu leda u sjećanja,
Smirivao zvukove kamo jeka odlazi,
Žudio gdje samo duše mogu.

Ispustite oči zlatnih planeta
Koje čuvate za zadnjeg dječaka
Što otopio se u krvavom sutonu,
Usnuo u podnevnoj raspuklini.
Zamrznuo u promrzloj zori.

19.03.2008.

Juri Kaštelanu

NA RUBOVIMA

Na rubovima sna posjećujem nemir,
Na rubovima sna pojim svoje žudnje
Kao da će vječnost promijeniti stranu
I oživjeti u jutru zaustavljenih snova.

Na rubovima misli izgaram u riječi,
Na rubovima misli trunim se u prah
Kao da će pjesma stvoriti to biće
U jedinom imenu što sadrži sve.

Na rubovima riječi vezujem svoj nemir,
Na rubovima riječi kameno sam tijelo
Što u glazbu beskrajnih misli
Pobjeći zauvijek bi htjelo.

21.03.2008.

REZOVI

Pokrenut niz,
Sekunde u krugu.
Kao igra slova
Uhvaćene riječi.
Sebeglas u niskome letu,
Jecajući nujna večer.
Kaplja prolivene boli,
Uskraćen osmijeh.
Glasna misao u hodnicima,
Jekom obliveni zidovi.
Nemir u kostima
Dok izdasi škripe.
Oštri me pogledi bole
U bojama cvjetova.
Izaći iz stvarnosti,
Pobjeći od sebe
U daleki san
Na kraju svijeta.

20.04.2008.

TIŠINA

Najljepša pjesma možda je tišina,
Ona u sebi čuva misli, naše slutnje
I dok glazba tek podiže tanak veo
Tišina razotkriva sve naše ponore,
Dušu ovu koju već negdje si sreo.

Govorimo li zbog straha od praznine,
Da ne umine zvuk, pobjeda tišine?

Najljepša pjesma možda je tišina,
Ona u sebi čuva misli, naše slutnje
I dok glazba tek podiže tanak veo
Tišina razotkriva sve naše ponore,
Dušu ovu koju već negdje si sreo.

Pišemo li zbog straha od bjeline
U koju odlaze oči između redova
Potrošenih riječi, kao nada nova?

Bezglasni krik među oči sjeo,
Tišina sakriva ponore misli,
Dušu koju već negdje si sreo.
Najljepša pjesma možda je tišina,
A ti si joj jedina zamka i milina...

04.11.2007.

BEZ LJUBAVI

Živjeti bez ljubavi,
Kamenu prijatelj drag,
Preživjeti još jedan dan.

Živjeti bez zagrljaja,
U stihovima skriti suze,
Za druge nasmiješen, plah.

Živjeti bez dodira,
Samoćom skriti šutnju
U zjenama tople duše dah.

Živjeti bez drhtaja,
U pogledima tiho rasti
I padati u polagani strah.

Živjeti bez ljubavi
Još jedan dan vječnosti
I postati kamen pun nježnosti...

29.11.2007. 18:18

PIŠEM PROŠLOST

Pišući svoju budućnost
Ulazim u odaje svilenih postelja,
Hladnoću kristalnih kupaonica,
Toplinu rumenih blagovaonica,
Sjetu jesenjih hodnika,
Tamu skrivenih tamnica,
Žudnju koju mi predaje duša ova
I odlazim nesretan, umiven srećom
U samo moj vrtlog neznanih snova...

10.11.2007.
3

U MORU RIJEČI

U moru začudnih riječi
Pronašao sam osmijeh
Lak poput niti paučine.
U moru razjarenih riječi
Otkrio sam kucaj srca
Što kleči sâmo u molitvi.
U moru radosnih riječi
Dirnuo sam drhtaj vala
Koji me nosi i danas.
U moru procvalih riječi
Dohvatio sam vrhunce
I poletio putem oblaka.

U moru običnih riječi
Pronašao sam zaborav
I uzeo ga ispod ruke,
Pa krenuo u novi dan
Putem blijede duge,
Napravio korak, dva
I rastopio se u magli
Drhteći cijelim tijelom
Kao list kojega su takli.
U moru nepoznatih riječi
Izgubio sam neke rime
Kao jesen bježeći od zime...

14.11.2007.
3

BEZ LJUBAVI

Živjeti bez ljubavi,
Kamenu prijatelj drag,
Preživjeti još jedan dan.
Živjeti bez zagrljaja,
U stihovima skriti suze,
Za druge nasmiješen, plah.
Živjeti bez dodira,
Samoćom skriti šutnju
U zjenama tople duše dah.
Živjeti bez drhtaja,
U pogledima tiho rasti
I padati u polagani strah.
Živjeti bez ljubavi
Još jedan dan vječnosti
I postati kamen pun nježnosti...

29.11.2007.
3

LUDOST

Pjesnici su ludost u zraku,
Izazov ljudskome strahu.

Kao da je tuga njihova zamirisala godištima
I prosula lišće riječi duž vremena.
Iskustvo je samoće u stihovima
Ispisano prahom tijela;
Samo misli imaju - opipljive, gole.

Žudnja se prelila i niz prste im kliznula,
Kao da je zlato pustinje ili suza nebeska.
Kako je šutjeti, a želio bi kriknuti
Jer u sebi nosiš uklesano more;
Ništa nemati osim misli koje bole.

Praznina ostaje rukama njihovim
U paučini riječi drhti poljubac osmijeha.
Tko daje i odlazeći sve svoje ostavlja,
Jedino što vremenu prkosi upisano;
Šaptom uspravni, šutnjom oni dolje.

Pjesnici su ludost u zraku,
Izazov ljudskome strahu.

(Pjesme su pjesnici u prahu,
Izazov nebeskome mraku.)

02.12.2007.
3

NE SLUTEĆI

Potekla je misao na znoj i krv
I zastao sam začuđen, ogoljen,
Nejak i moćnima otvoren;
Kao što jezero prima kišu,
Kao što cvijet gori u suncu,
Kao što krila daju se vjetru,
Ne sluteći kaznu...

Potekla je misao na suzu i bol
I nestao sam, u tamu povučen,
Poljupcem magle tih i skriven;
Kao što blijedi ljeto u jeseni,
Kao list što nestaje u zemlji,
Kao pahulja što putuje tišini,
Ne sluteći kaznu...

16.12.2007.
1

LJULJA ME VRIJEME

Rastezljivo vrijeme me ljulja,
Mislima prestižem događaje,
A oni se vraćaju poput snova;
Pasa ili hijena, uličnih lakih žena.
Vrijeme me uspavljuje, ljulja,
A ti si nepoznato lice bez zubi
I ne možeš odgristi moje riječi.
Pjesma me odnosi brzo
I ti je ne možeš stići.
Sve sitniji stihovi plinu
U dubinu suhog papira.
Ljulja me vjetrovita rijeka,
U mislima žeđ se pjeni
I postaje stih koji spaja -
S izvorom ušće ženi...

16.12.2007.
3

IVER U GRUDIMA

Zasjeniti more,
Utopiti nebo;
Kao kišan list zaboraviti ljeto.

Dotaknuti drvo,
Prihvatiti mijenu;
Kao more zagrliti stijenu.

Primiti oprost,
Mir srcu darovati;
Kao kap u sebe pijesak uzeti.

Usnuti tijelom,
A živjeti dušom;
Svaku večer s golemom kušnjom.

Dok snijeg kopni, sniti o zimi,
Kad ljeto isteče, zagrliti vrijeme;
Večer kad obavi mirisima, osjetiti sebe...

A kad ljubav ode - čuvati je živom,
Stihom što zvoni poput suze od kristala;
Da ne bi bez traga s tobom nestala...

10.02.2005.

GLJIVE

Noć ih donosi kao poslije kiše,
U kosi skrivaju sitne oči,
Kad pogledam odlete;
Na papiru crte su svinute.

Poslije uzdaha narastu
Pa raspuknu u tisuće spora
Te gljive nevidljivih riječi
Što samo su crte svinute.

Kada bi zvukom postale
Na njenim bi usnama
Kao ruže procvale,
Te crte svinute.

Poslije dodira narastu
Pa raspuknu u poljupce
Te gljive nevidljivih riječi
Što samo su crte svinute.

11.09.2007.
3

JUTRA

Jutra su moja pjesma dok bude se tišinom neponovljivog sunčanog cvijeta.
Jutra su drevna česma na kojoj opijam staro tijelo da opet ljubavlju procvjeta.
Jutra su kratki drhtaji života u kojima budi se još jedna meni draga pjesma.
Jutra su nebeska šutnja i potraga bez tijela, dušom koja voli svoja ljeta.
Jutra su sjećanja s kojima zagrabim sada i rasplinem se, ljubavi - u tvoje sutra...

02.09.2007.
3

KAO POČETAK

Kao da je tek početak
Raspletena nit na kraju.
Na usnama prašina zvijezda,
U zjenama mjesečeva rijeka;
Kao ljuska u galaktičkome moru
Žedan sam za pahuljama vode
Kristalima sunca, životne soli
Dok čuvam jeku postojanja
U grudima ritam življenja.
Nitko ne pita za razloge
I ne daje odgovore
Jer sve im prolazi
Kroz tijela i oči
I dodiruje taj
Drugi kraj
Početka.

11.09.2007.
3

Ništa nije dovoljno dobro...
Pa ni sve ove riječi...
Najljepša pjesma možda je šutnja u kojoj je sadržano sve;
misli, zvuci, slutnje ali...
U vama je možda taj strah...

STRAH IZ SRCA

Riječi će nas naše progutati zorom
Da ne ostane ništa do podneva sunca.
U njima šapat kao jecaj zveči
Mjedena zvona ugušenih srca.
Ne trajemo dugo, tek stotinu kora
Dok se vrijeme mjeri rađanjem planete.
Ne boji se kamen prašine pod sobom
U koju će tijelo istresti već sutra.
Jedino se čuje strah tih srca
Koja zvone riječima od jutra.

24.08.2007.
3