"Ne putuje tko putuje, nego tko doživljuje..."
A.G.M.
Fotogalerija Bolivija
2. UDARI I SUDARI
Iscrpljujućim putevima, prepuni istraživalačkih žudnji i iščašenih zglobova koturamo se uzbrdo. Bolivia je mnogo siromašnija od Perua, ali autobus koji nas vozi mnogostruko je bolji od onih koji su nas vozili u Peruu. Ceste su lošije pa je ukupni dojam isti. Mi odostraga, u zadnjem dijelu autobusa skakućemo i po metar u zrak kod nalijetanja na neku rupu. Idealno kao fitnes. Problem je što se kuglamo bubrezima, a koljena lomimo po tvrdim dijelovima ručki stolaca. Jedino što možemo je glasno zapomagati i krikovima upozoravati vozača. Na tren mi se učinilo da sam u nekom sanitetskom vozilu punom ranjenika, kad su krikovi buknuli nakon jednog nalijetanja na krater nasred ceste.
Sudar s nešto prostijim oblikom civilizacije, bijaše ublažen sobom hotela koji nas je štitio od surovosti s one strane stakla. Upozorenja da nikako po mraku ne idemo u grad bila su izrečena krajnje ozbiljno, pa nismo htjeli isprobavati sudbinu. Bilo je dovoljno s dvadesetog kata hotela promatrati žuta svjetla po obroncima rupe u koju smo upali.
4. SIROMAŠTVO
Životni standard je puno niži nego u Peruu, Bolivia je vjerojatno najsiromašnija u Južnoj Americi. Odjeća u kojoj hodaju je za to podneblje prilično debela, žene nose i haljine sa desetak slojeva. Možda je to po principu - 'vrućina se toplinom rastjeruje'. Nezaobilazne 'halbcilindre', polucilindre od finog pusta (filca) crne, smeđe, zelene ili koje druge, ali tamnije boje nose gotovo sve žene. Muškarci nose pletene kape koje pokrivaju uši, isto kao u Peruu. Mnogi stanovnici se bave zemljoradnjom i stočarstvom, ali ih sve više privlače gradovi i mogućnosti jednostavnije zarade. Tako možete vidjeti brojne žene s malenom djecom na leđima kako stojećki prodaju bilo što po ulicama. Druga je faza kad na kartonskim kutijama izlažu više komada razne robe. Treća faza je kad imaju kolica na kojima dovoze raznu robu. To znači da su pokretljiviji i mogu seliti svoj mali dućančić. Posljednja faza je kad imaju neki mali kiosk s više ili manje specijaliziranom robom. To može biti uz cestu, na tržnicama ili u ulicama gdje prolaze turisti. Oni koji imaju zatvorene ili otvorene prodavaonice u zgradama ili na tržnicama su se već doselili u grad i njima je to stalni posao.
6. VISINA
Nadali ste se kako neće biti naporno. Uzalud. Previsoko je. Soboche ili visinska groznica drži vas i dalje. Ne popušta. Nije vam jasno da to može toliko ometati u svakodnevnim aktivnostima. Mislite kako ste se već navikli, a onda se odjednom, iz čista mira, zapušete kao da ste trčali 100 metara s preponama. U La Pazu, koji ima visinsku razliku od 800 metara (3300-4100 mnm), te promjene visine, kako vas voze autobusom gore-dolje, dolaze dobro do izražaja.
22. PRODAJA
Svi nešto prodaju, noseći malu djecu na grbači. Tko nema na leđima, gura ih nogama i rukama pred sobom.
Hodajući prostranim, ali i uskim uličicama La Paza vidio sam kako je njegov krvotok brz, kaotičan i pomalo melankoličan. Svejedno nema sudara, svađa ili sukoba. U svoj toj silini ljudi i prijevoznih sredstava dogodi se da rijeka ide u desecima smjerova, ali se ipak sve kreće. Ponešto pomažu i semafori, ali ne previše.
Čistači cipela, uglavnom muškarci, imaju crne maske i šešire da im se ne bi vidjelo lice. Mnogi od prodavača dolaze iz siromašne unutrašnjosti tražeći svoju koricu kruha. Pored ceste dvije žene iznad velikog tanjura za pečenje kotlovine režu ananas i cijede sok. Prodaju čašu soka za 1 bolivianos. To je jedino što sam se usudio kupiti na ulici. Uz cestu, u malim kioscima, ili na kartonskim kutijama prodaje se razna hrana; lepinje, peciva, jela od mesa, povrća, kolači. Na skupini štandova uz glavnu prometnicu prodaju časopise, CD-ove, DVD-ove suvenire i igračke. Nitko vas ne gleda mrko, prijekorno. Svi nekuda, po navici jure i tek vas usputno dotaknu pogledom.
40. U NOVE PUSTOLOVINE
Još ošamućeni od svega doživljenog, tupim pogledom promatrate kroz prozor aerodromske zgrade kako puštaju pse. Oni izvježbano ulaze u avion tražeći drogu. Razmišljate o svom smrdljivom koferu prepunom listova koke. Hoće li ikada taj smrad iščeznuti ili će vam roba zauvijek smrdjeti po njoj? Nadate se da kad slike izblijede to neće ostati jedino što će vas pratiti na drugim putovanjima. Sjetite se pijeska Egipta koji vam i danas curi od nekud iz kofera, parfema koji se prolio iz Francuske. Tada vam na tren prolete slike La Paza, otoka Sunca, mjesečeve doline, vještičje tržnice i smiješeći se shvatite da je još nešto preostalo.
Nakrcali ste se u novo nebesko plovilo i pustili da dalje trucka vaše nejako tijelo, bogatije za mnoge iskrice doživljaja i 20-tak kilograma teže zajedno s novim koferom prepunim suvenira. Ali, to je tek polovica putovanja. Putovanje kroz 4 države se stvarno rijetko dogodi i predstavlja ekstrem u svijetu turističkih putovanja, osim ako ne idete na neke turneje koje ste si sami organizirali.
Ubrzo je došlo slijetanje na aerodrom Viru-Viru u Santa Cruzu na putu prema Buenos Airesu u Argentini. Krećemo u nove gradove, nove pustolovine, nove izazove.
