"Ne putuje tko putuje, nego tko doživljuje..."
A.G.M.
Fotogalerija Francuska
Pariz
Pariz bijaše čaran, ne suviše očaran mojim očima nit' riječima, više novcima. Sve tu je novac. Zaslužena slava osvajačkih pohoda ubire nove poreze, ovoga puta turistima. AGM bijaše očaran Parizom, ja više bijah ugušen njegovom ležernom bolešću uzimanja novaca i duše (možda nekome i nekada).
Moji zaključci:
- točno je da su Francuzi arogantni, bezobrazni, samoživi i napuhani (kako mnogi govore), ali da smo mi toliko stvari napravili (umjetnika imali, stvari sagradili i izumili, ratova vodili, ljudi masakrirali, žrtava podnijeli, revolucija imali, pohotnih kraljeva i carica imali i pobili, država porobili itd....) i mi bismo, ali i bilo tko drugi, imali pravo biti takvi(?)
- s jedne strane (prvi moj dojam je bio) da moj, tvoj, naš život nema nikakvog smisla jer uza sve te velikane - ne da smo ništavni i kukavni nego da smo OOO. Manje od ničega. Ti ljudi su bili toliko veliki, moćni, nadareni, savršeni - da se mi možemo jedino sami ubit' i zakopat'.
- jedino sam se poslije sjetio da je većina tih genijalnih umjetnika živjela u bijedi, mnogi su bili gladni, bolesni, ludi itd...itd.. i za života nisu bili poznati niti priznati, a mnogi su umrli u bijedi.
- tu svoju želju za veličanjem svoje moći Francuzi su odlično oživotvorili u svemu velikom
- njihova manija za SVIM VELIKIM dolazi do izražaja u Parizu; velike zgrade, velike aleje, parkovi, muzeji, velike slike, kipovi, veliko baš SVE
- ipak, u dubini duše- Francuzi su prosječan, čak inteligencijom često ispodprosječan narod koji plaća danak svojim bivšim kolonijama na najgori mogući način-Francuzi su protjerani iz mnogih četvrti Pariza, gdje sada vladaju Filipinci, Senegalci i razni drugi crno/žuti/crveni. Zbog toga je i pojačan njihov nacionalizam pa zbog toga mrze (ali i zbog ratova): Nijemce, Engleze, Amerikance, Kineze i Japance, a ostale ne smatraju uopće bitnima za spomen. Jedino možda podnose Talijane...
- najveće Francuske mane su prljavost koja se uočava na svakom koraku (WC, ulice, izlozi, javna mjesta, metro), neusporedivo s njemačkim redom i čistoćom; zatim nesnošljivost, aljkavost nespojiva s nadmenošću, a tu su još i isticanje svoje veličine, kao i temelj svoje civilizacije na osvajanju/ubijanju i krađi drugih naroda. No, tu je i Engleska, kao osvajačka velesila isto blizu. Ipak, toliko umjetničkih djela pokradenih po cijelome svijetu, teško se gdje može naći osim u Parizu.
- Pariz je širok, zračan, pun prostora, ukratko - lijep. Ne očaravajući - koliko me je Rim oduševio, ali - lijep
- razočarali su me Eiffelov toranj kojeg nisam doživljavao tako profanim i ekonomski iskorištavanim objektom, zatim Moulin Rouge, neki poznatiji dijelovi Pariza, prljav i ne baš najbolje organiziran metro, pomalo Louvre...
- oduševio me Versailles, muzej Orsay, Lafayette, turistički brodovi po Seini
Lille
