"Ne putuje tko putuje, nego tko doživljuje..."
A.G.M.
Fotogalerija Cuba
Zemlja u kojoj je vrijeme stalo. Još neko vrijeme će stajati. Kazaljke su se zaustavile oko 1959. godine. Mafija iz SAD kojoj je ovakva država odgovarala, omogućila je izgradnju otmjenih hotela, zgrada, barova. Cvjetala je kocka, prostitucija, rum, cigare. Došao je Castro i mafija se pokupila. Ostale su cigare, rum i nevjerojatne zgrade koje se danas urušavaju. Ulice su prepune tadašnjih najnovijih modela Chryslera, Fordova, Cadilaca, Biucka, Plymoutha, ali i Lada, Moskvicha i drugih ruskih automobila.
Ljudi životare nadajući se boljem, ali niti sami ne znajući na koja će vrata to 'bolje' ući. Mnogi se boje promjene koja bi mogla dovesti do sukoba i rata s SAD-om. Čeka se kako bi vrijeme učinilo svoje. A do tada treba nekako preživjeti. Veseljem, pjesmom i nadom. U zemlji gdje mjesečna plaća sveučilišnog profesora iznosi manje od 30 Eura, a jedno jaje se na crnoj burzi prodaje za 3 Eura, nema velike nade. Ne vidi se kraj bijedi, a niti početak promjena. Crna burza cvjeta.
Uopće, možete li ikako zamisliti da vam se u nekoj više ili manje egzotičnoj zemlji, u pustoši s uređenim kulisama i zakulisnim odvijanjem života dogodi kakva bolest ili da vam na primjer pukne zub? Jezik koji na Kubi govore, hoblaju je - samo Španjolski. Pa se probajte snaći.
Po subjektivnoj jačini impresije ovo su lokacije koje smo obišli:
1. Izlet na otok Cayo Largo
2. Indijanska špilja u jednoj mogoti, ručak uz plantažu ananasa
3. Cienfuegos
4. Varadero
5. Cabaret Parisien u hotelu National
6. Ljetnikovac Ernesta Hemingwaya
7. Tvornica cigara Candelaria u Pinal del riu
8. Havana
9. Plivanje s delfinima i predstava
10. Trinidad
11. Havana - groblje Cristofora Columba
12. Farma krokodila
13. Tržnica suvenira – Havana
14. Vinjales - polja duhana i mogote
15. Muzej proizvodnje ruma
16. Katedrala u Havani
17. Guamo - bivše indijansko selo
18. Prethistorijski mural
Izvadak:
6. ODVOJENOST. Opet su turisti izolirani od domorodaca, kako im se ne bi suviše približili. Hoteli i autobusi njihova su skloništa. Gledate sa sigurne udaljenosti dok se malo ne priviknete. Onda vas pripuste bliže. Privikavanje je postepeno, da vas previše ne grize savjest što u džepu nemate koji bombon, pezos, sapunčić ili što drugo. Gospodine, imate li nešto sitnog? - pitaju pogledi oko vas kada se nalazite na trgovima gdje se okupljaju turisti. Po ulicama nećete imati suviše neugodnosti, pogotovo ako ste sami. Naravno da ćete privlačiti poglede, imate fotoaparat, torbu, pogled gladnog dvotjednog turiste.
