"Ne putuje tko putuje, nego tko doživljuje..."
A.G.M.
Fotogalerija Brazil
5. RIO DE JANEIRO
Rio de Janeiro (skraćeno Rio) ili grad siječanjske rijeke kako su ga Portugalci prozvali misleći da je taj veliki zaljev (Guanabara) u koji su uplovili brodovima, rijeka. Tijekom svog širenja Brazilom, Portugalci su istjerali Francuze koji su tu bili svega 15-tak godina. Kroz godine planiranja i rada, od pustoši su uspjeli načiniti jedan od najatraktivnijih gradova svijeta. Iskoristili su položaj, dugačke i prostrane pješčane plaže, okolna brda, zelenilo u koje je urastao grad i stvorili - RIO. Mirisi i boje, zlato i dragulji, pijesak i valovi ili skraćeno - mirisi, zlato i pijesak ono je što samo na prvu opisuje Rio. Lokalna vodičica, voditeljica ili vodilica je bila Patricia i jedno vrijeme Anselmo (slapovi Iguasu). Hotel u kojem smo odsjeli bio je Astoria Palace, uz samu plažu Copacabana.
26. CORCOVADO
Srećom, nakon kišovite večeri pojavio se sunčan dan. Još dok smo bili na Corcovadu bilo je oblačno. Na takvim visinama što je sunčanije to više dolazi do izražaja zlatni grad Rio. Često je cijeli kip Isusa u magli. Ovoga puta baš se pojavilo sunce, a niska magla se polako razilazila dok je sunce obasjavalo grad.
Francuski svećenici prikupili su novac za kip na Corcovadu oko 1931. godine i on je izgrađen isključivo od donacija. Izrađivan je pet godina (1936.-1941. godine), a napravljen je od malih piramida takozvanog sapunskog kamena kojega je lako obrađivati. Dijelovi su dopremljeni iz Pariza. Tada je već od Petra drugog postojala željeznica pa ga je bilo lakše sagraditi. Kip Cristo Redentor/ Christ the Redeemer (Krist otkupitelj) nalazi se na samom vrhu brda Corcovado (grbavo brdo). Središte kipa je čelično, a piramide od kojih je složen su od kamena. U podnožju je kapelica. Začudo, ne daju slikati u kapelici ispod Isusa, ali možeš sa ulaza. Kapelica je duboka jedva tri metra. Postoje i stepenice do vrha glave, međutim gore nije dozvoljeno običnim smrtnicima.
S Corcovada se vidi ogromno groblje među neboderima koje se usijeca u brdo, a iza njih u brdu su favele.
Visina Corcovada bez spomenika je 710 metara, područje tog parka u gradu je najveći nacionalni park na svijetu (Parque national de Tijuca). Visina kipa je 38 metara, a raspon ruku 28 metara.
Godine 2007. Kip Isusa, odnosno cijela lokacija izabrana je kao jedno od 7 čuda novoga svijeta.
27. GLAVA ŠEĆERA
ŠEĆERNA GLAVA ili kako je obično pogrešno zovu kocka šećera - Pao de Acucar (Sugarloaf mountain) - vrh šećera, šećerna glava, šećerni kruh dobila je ime po hrpama šećera. Naime, u Riu su postojale šećerane (od šećerne trske) i to u blizini brda Glave šećera. Hrpe šećera su izgledom bile slične pa je po tome dobilo to brdo ime. Većina ljudi koji nisu bili u Riu ne razlikuje Corcovado od Šećerne glave, misleći da je to jedino brdo u Riu. Istina je da ih ima priličan broj, relativno su uska i visoka te tako ne zauzimaju puno prostora. Omeđena su brojnim pješčanim plažama koje su opet omeđene neboderima.
Do Glave šećera dolazi se sa dvije žičare. Prva ide od podnožja do Urca brda na visini od 220 m, a druga do Glave šećera (Pao de Acucar) na visini od 396 metara. Pogled je prekrasan, raslinje bujno, prošlost i budućnost na dohvat ruke, sjaj bijelih, pješčanih plaža i sitni ljudi negdje u mravinjacima po svim brdima, more i srebrni odsjaji zlatnoga sunca, a tu su i suvenirnice na koje istina, šteta je gubiti vrijeme.
Siva i glatka, monolitna stijena što se strmo uzdiže u nebo dok je žičara pokušava obuzdati svojim tankim nitima, stvarno je impozantna. Postoji još jedna žičara odmah pored glavne, koja danas služi kao teretna. To je ustvari prva, stara žičara, ali se još uvijek koristi. Prva žičara puštena je u pogon 1912.-te godine.
29. COPACABANA
Prema legendi, početkom 19. stoljeća jedan od trgovaca iz ovih krajeva dao je napraviti ogromnu količinu kopija figurica majke božje Copacabanske (svetište Copacabana u Boliviji) i ukrcao ih u sanduke na brod u Brazilu da ih prenese u Španjolsku. Međutim, brod se u nevremenu nasukao blizu Rio de Janeira, počeo tonuti, a trgovac da bi spasio te kipiće, jedan sanduk iznio na leđima i iskrcao se na današnju plažu Copacabana. Po tome je plaža dobila svoje današnje ime.
Uzduž Copacabane su neboderi hotela, zatim kolnik, pa nekoliko traka za promet, zatim trake za šetnju i bicikle, pa opet valovitim mozaikom popločane trake za šetnju obrubljene palmama, zatim mali kiosci za prodaju pića, slastica, sendviča, voća i kokosovih oraha i na kraju debela pješčana plaža. Jednako je lijepa i noću i danju kad ju oplakuju valovi Atlantika. Na večer, do ponoći, u zoni šetnice uz dio Copacabane niču mali drveni štandovi sa suvenirima. To je prilika za kupovinu jer ima mnoštvo rukotvorina, ali i industrijske robe od drveta, poludragulja, kože, stakla, gline, školjaka, nešto odjeće i bižuterije.
Po danu ali i pred večer, prošetali smo se do mora i zasukali nogavice, barem da tako "okusimo" Atlantik. Valovi su nas često otjerali, a uz nas su rijetki polugoli turisti uživali u kupanju. Bilo je i nešto domaćih, uglavnom djece, jer sezona kupanja još nije počela.
30. IPANEMA
Pjesma koju su na svijetu najviše puta izvodili razni izvođači u vlastitim aranžmanima svakako je "Girl from Ipanema" (Djevojka sa Ipaneme). Ta plaža prostire se u nastavku Copacabane, nakon jednog povećeg rta, a jednako je široka i dugačka. Ime Ipanema (loša voda) nastalo je od toga kada su doseljenici bacali otpad u jedan potok, koji je u stvari postao kanalizacija. No danas to više nije tako. Plaže se redovno čiste mehanizacijom i ručno, pogotovo od brojnih kokosovih oraha koji poslije ljudi ostaju na plaži. Šetnja tim dvjema plažama, što po šetnici, a dijelom i po sitnom, bijelom pijesku u kojega se prilično duboko propada potrajala je više od dva sata. Pri tome nije bilo nikakvih neugodnosti, ali niti ikakvih posebno lijepih fotografija. Po plaži se mogu naći razni likovi, sirene, ribe i građevine precizno napravljene od pijeska, pri čemu za slikanje traže nešto novaca.
Interesantno je da je na obim plažama izuzetno teško pronaći i najmanju školjkicu. Za nekoliko sati uspio sam pronaći tek desetak.
Približivši se rubu plaže koji se nakon toga nastavlja na Copacabanu, već na samom kraju plaže ugledao sam - 'djevojku s Ipaneme'. Sjedila je, gledala u daljinu i sa slušalicama u ušima činila se poput nekog spomenika.
